- Milina se bješe razavila,
- Sa cvijećem se gora okitila,
- Priroda se zaodjela bajom,
- Proljeće je obasjalo sjajom: -
- Kad se đenuh ja sa tobom tamo
- Da mirisom grudi napajamo,
- Da slušamo potočića zuja
- I glas ljupki umilnog slavuja.
- Mi iđasmo. Bješe danak svanô,
- Zrak sunašca na cvjetiće panô,
- A po njima rosica se blista -
- Ljubljaše im rumenoga lista.
- Ti s' ih brala, ao ljuta rano! -
- A veselo ja te gledah stanô;
- Ti kitice savijati uze,
- Pa niz lice padoše ti suze.
- "Šta je sestro? Što ti srce para
- I na oku suze ti otvara?
- Šta je sestro?" - ja ti rekoh tako...
- Ao crna, ao hladna rako!
- "Vidiš kitu ovog šarnog cvijeća,
- Što je dobih na dar od proljeća?
- 'Vaku kitu više nikad neću
- Ja ubrati... Aco, umrijeću,
- Jer mi bolja moje grudi muči -
- Grka bolja, grka poput žuči.
- Svaki dan mi moje tijelo slabi,
- Skoro će me smrt crna da zgrabi".
- To mi reče, a to se ispuni.
- Šesnaes' godina živila si puni',
- I eto te sada zemlja krije,
- Crni "kordun" na krstu ti s' vije.
- Sa vijenca, što te mrtvu krasi,
- Sićani mi sad dolaze glasi
- Od listića veće požućeli'.
- Kô da jedan sad mi od njih veli
- "Ta ne tuži, zaman tugovanje,
- Grobnica je svakom vječno stanje.
- Ko se rađa taj mrijeti mora:
- Bio sirak il' iz carskog dvora,
- Zagrliće svakog ledna smrti
- U pepeo žiće mu satrti.
- Ništa stalno na svijetu nije:
- I sunce će jednom da se skrije,
- Kroz vijekove sve će biti tama;
- Zvjezdice će ostati bez plama.
- Bog je vječan, a ostalo što je -
- To vijekovi u nestanak broje.
- Seka t' spava, probudit se neće;
- S anđelima dušica joj lijeće".
- Još na grobu zborit bih ti stio,
- Al' sunašca zračak se već skrio;
- Pomrčina, eno, širi krila,
- Po obzorju svud ih je razvila.
- Zbogom, sele, ja odlazim sada.
- Spavaj mirno, sestro moja mlada
Kategorija:Poezija Kategorija:BiH književnost